Autor: crvenkapica

Trebalo mi je mnogo. Vremena. Neke dvije godine i kusur. I lomljenja. U sebi i preko sebe. Da počnem živjeti u stvarnosti. Na mjestu na kojem jesam. A ne u glav...

Pitam se, šta rade ljudi ovog grada? Kada ne rade. Razumijem ja da treba preživjeti. I toga se uopšte ne dotičem. Ali ima onih koji daleko od toga...

Pitanje dana bi glasilo: Koliko ste komotni u svom tijelu? Znam da u slucaju 90% zena ovo pitanje ima negativan odgovor… ne volim butine, vidi mi nosa, a ...

Sedmica je pocela nekako… izvrnuto. Zapravo, sedmica je zavrsila… izvrnuto. U nekim slikama koje su izgmizale iz dubina, slikama za koje znam ali sa...

Sjecam se da sam se probudila prilicno rano. Kako se vrijeme za polazak u skolu priblizavalo, ja sam bila sve nestrpljivija, jer… niko nije dolazio. Cujem...

… sinoc nisam oka sklopila. Zapravo, noc sam provela sklupcana u cosku jecajuci na svaki blijesak. I drscuci na svaki zvuk paranja neba. Naime, ja se jako...

Kao sto ste mogli cuti u medijima jucer je u "nasoj" "maloj" zemlji bio dan sveopceg strajka. Prazne ulice, policijska vozila sto kruze okol...

Onaj osjecaj kada… .. krenes u teretanu (zasto se kod nas za mjesto u kojem se vjezba koristi naziv "teretana"… koji odmah podrazumjeva da...

Nekako s proljeca… Napravim veliko spremanje u sebi. Dobro obrisem prasinu sa nekih puteva i prostora kojim odavno nisam krocila, pometem melankoliju i ot...

Mozak, danima, mjesecima, pjevusi jednu jedinu recenicu pjesme. Sejn. Rundek. "Izadji i bori se!" Izadji i bori se! Sa svakim danom, svakim sranjem, s...