Pitanje dana bi glasilo: Koliko ste komotni u svom tijelu?
Znam da u slucaju 90% zena ovo pitanje ima negativan odgovor… ne volim butine, vidi mi nosa, a joj taj stomak… ali zapravo, zanima me nesto drugo. Nesto sto nije u domenu samo percepcije tijela koju nam nude magazini, photoshopovi, glumci i glumice, nabildani misicavi frajeri…
Nesto, sto vise nekako spada u "kucni odgoj", zapravo, cak to ne bih stavila u taj kos, nego… navike i sloboda u ophodjenju s istim.
A evo i zasto pitam.
Danas u klubu, dok sam izlazeci sa bazena vezala pertle na patikama za znojenje u teretani preko ramena pogledam prema ogledalu, da vidim je li slobodno kako bih ukrotila ovo malo kose i… vidim, nije.
Teta se sminka. Jedno oko, drugo oko… Maskara, ruz, rumenilo…
Spustim pogled i nastavim vezati pertle… ubrzo, ponovljena radnja samo sto sad usput oko uhvati i sve detalje tetine pi-pi koja se valjda sagela da nesto dohvati. I tu meni… tu ja… nista.
Sagnem se i nastavim vezati proklete pertle.
Naravno… na kraju sam otisla sa slikom u glavi.
Znate vec kojom.
I odatle nekako pitanje.
Iz tog sazananja koje je mene zagolicalo: ja zapravo i nisam bas na ti sa svojim tijelom. Zapravo, sa golim tijelima opcenito.
Nekako, kao Charlotte (Sex and City) kada ugleda supruga kako gologuz sjeda na sofu. Ne volem.
Kada sam sama kuci postoji taj nivo slobode koji si dopustam.
Kada sam s nekim (pod neko se misli na "nekog" a ne roditelje, bracu, sestre, nanu i kumove) ipak cu cijeniti ako nakon nekog vremena navuce bokserice.
A u klubu, medju desetinama zena, ovakvih, onakvih, mladih, starih, zgodnih, sazrjelih… kada izadjem iz bazena, sa tusiranja… moje bi bilo da prvo obucem ves… ili makar se zamotam u peskir.
Sad ce ispasti da se i na plazi maskiram… Ali ne. Sto je zapravo i srz problema… meni su dovoljna ta dva-tri komadica platna da bih se osjetila sigurnije u tom necem sto zovemo koza.
I isto je sa raznim suknjicama, dekolteima, golim nogama ili ramenima… ta igra sjena zapravo i sluzi, u mom slucaju, da bi mi dala makar privid slobode i komfora koji osjecam u svom tijelu.
I eto, bez ulazenja u pitanja poput onog da li je do odgoja, do licnosti, do kulture, okruzenja… samo zelim pitati kako se osjecate u svom tijelu i koliko ste zapravo slobodni u istom?
PS: I ujedno zloupotrijebiti ovu priliku da ovaj post posvetim Mayi the bosanki i njenom brisanju prasine sa bloga 
Ja sam jednom doživjela da u sred grada curi koja je išla ispred mene spadnu gaće i da ona samo iskorači iz njih, a lik koji ide kraj nje (prijatelj, momak… ?) ih podigne, stavi u džep i tako su nastavili dalje. 😀 Nekako mi je to ostalo u sjećanju… i nije radi gaća, koliko neke njihove ležernosti oko toga. Meni bi valjda bilo neprijatno da mi se to desi negdje javno, mada ne znam ni kako bi mi spale tako, same od sebe.
Dusa moja, samo za mene 🙂 ma zagrli Maya 🙂
Ali fakat, tema ti je :)))
Ne znam sta da ti kazem, valjda zbog kulture u kojoj jesam, osjecam se skroz komotno u svom tjelu, nemam tog nekog sad ogranicenja, volim da plivam gola, jednsotavno to mi je nesto skrooozz fino, a sad da hodam gola po stanu i nemam potrebe neke 🙂
Znas sta mi je bilo najgore sto sam vidjela u zivotu, nesto kao sok neki, u fitens sali u svlacionici, eh, te zene kad se oblace, ok, ne smeta ali kad sam vidjela da oblace farmerke i to na golu guzu, bez gacica, najezila sam se. Malo smijesno, mislim, ima i gorih stvari ali to mi je bilo nekako bolno i sokantno 🙂
Mjesec po mjesec, tebe nema 🙂