Here we go again…

Jos i ta knjiga. Nisam sigurna ni da sam je uzela iz biblioteke.
Mora da stoji mjesec dana, uz ostalu mrsko-radnu literaturu.
Kako li se samo docepala prvog reda… da mi je znati… bas sad.
"Zivjelo Sarajevo!"… kaze… ona. Kazu ti divni, nesebicni, humani ljudi koji me odusevljavaju iznova, i iznova, iz dana u dan. Zbog kojih, iznova i iznova ljubim sve vise ovaj grad.

Vikend kao bunilo. Malo java, malo san. Dva zivota u dva paralelna svijeta, ovom sad i ovdje, onom nekad i tamo.
Neka cmizdrava kisa je padala, grad je pust… zbog praznika… savrseno. Nekako… sve je to naslo svoje mjesto u tom osjecaju… gdje sam, sta sam, ko sam?

Onda je nekad, kao slag na torti, dosla spoznaja da ne idem kuci.
Maj…
Planovi…
Pozeljela…
Nema.
Prosli smo tu zezanciju jednom. Hajde, moze jos jednom. Mirno i stalozeno. Pretumbamo sve. Novi plan, nova nafaka.
Ali… ja bih kuci.
Tamo me ceka… neko. Nesto…

Uglavnom, u napadu "kud sad, sta sad", odvrnem Ryanair. Velika je ovo zemlja. Ogromna. ako vec se moram "patiti" u njoj, daj sestro onda da se patim kvalitetno.
Iskristalisem ideju. Sfuram plan.
I tu upadnu ljudi. Ni ponudjeni, ni pocasceni.
Hajde, kontam… velika je ovo zemlja, svi su dobrodosli. Sto nas je vise, to bolje.

Sa tom mislju probudim se ujutro.
Nebo… na pola koplja. Sve nesto sivo i smrknuto.
A ja u transu. Eto ga, ko da sam kuci.

Pa pogledam u frizider. A tamo… nista. Glad… zjapi.
Kontam… Mercadona, jok.
Bojkotiramo. I dobro nam ide. Cc. 30eu vanserijske kupovine (donji dio trenerke… masina za ves me je pocela cudno gledati kad sam onaj jedan jedini koji svakodnevno uznojim po 5x u sedam dana ubacila unutra… loncic za caj, mlijeko, kafu… umjesto lonca za otkuhavanje vesa, kafa, sok… jedaret…).
Kontam, kud cu, sta cu. Ovo oko persunu ne valja. Pileca supa… ko da sam krpu otkuhala. Paprika… ubica. Samo sto te ne spuca stosem onako nabildana.
Halal… odosmo u muslimane pod dijasporske dane.
I Lidl. Zlatni Lidl.
U kojem otkrih pavlaku. I schwarzvald tortu. I slane perece.

Veceras… pereci, pavlaka i mladi luk (bijeli… mislim, idem kuci iz fruterije i kontam… smrdi, smrdi, strasno smrdi… kad, imam sta vidjeti… "gradjanka" umjesto obicnog smotala mladi bijeli luk… ubilo me ako sam znala da to uopste i ima).
Cimi je na putu. Sreca. Njegova. Ali prije svega moja.
RadioSarajevo je odvrnut do daske…
K'o kuci…