Opet sve ispocetka...

"Uvijek stizem prekasno tamo gdje trebam najprije..."



16.03.2013.

Zen

Trebalo mi je mnogo. Vremena. Neke dvije godine i kusur. I lomljenja. U sebi i preko sebe. Da počnem živjeti u stvarnosti. Na mjestu na kojem jesam. A ne u glavi. I različitim merdijanima koje ona obitava.

Prvi put poslije te neke dvije, skoro tri godine kako sam preplivala Europu dosegla sam mir u sebi. Mir koji se više ne pita gdje će me odvesti slijedeći korak. Mir koji ne trza na riječ "kuća". Mir koji se ne gubi u nostalgiji za prijateljima, mjestima, vremenima, prošlim životima, budućim životima, mjestima, vremenima i ljudima.

I tačno znam koji trenutak je kumovao tome. Onaj 5 do 12. Kada sam se vratila nakon što sam, po ko zna koji put obišla krug gradom, pojela kolač, popila kafu, svratila do Šahimpašića, svratila do BBI, otišla na predstavu, otišla na predstavljanje knjige, u kino... sama.
Čekajući da zvono otkuca 00h koje ću ponovo dočekati... sama.
Nisam. Dočekala ih sama. Ali nisam ih dočekala ni sa svim tim ljudima sa kojima sam mislila da ću dočekati i neke druge minute, sate, lijepe i ružne trenutke, nove dane i godine.
Ne, ti svi ljudi koji su stvarali tu silnu čežnju su jednostavno u tih ne znam koliko krugova, šetnji, filmova, kafa... nestali. Isparili. Izašli iz kaleodoskopa. Šareni i divni kada ih promatraš kroz više stakala, kada ih pokrećeš i stojiš iza njih, ali onog trenutka kada pokret utihne, ili kada se sva ta ogledala se razbiju u paramparčad, ostaju ti samo kao sitna stakalca, da te žuljaju, kao u cipeli, kako zbog iluzije što je razbijena, tako i zbog sjećanja na sve te sretne stvarnosti koje si njom bojila.

Moj kaleodoskop je razbijen.
Ružičaste naočale više ne nosim.
Niti se krijem iza sunčanih.
Gledam svojim očima. Doduše sa dioprijskim cvikama (od kojih isto tako prvi put ne bježim, nego naprotiv, počinjem da ih prihvatam kao dio sebe, svog izgleda i identiteta), koje mi dozvoljavaju da gledam svijet od sebe bez žmirkanja i straha od vlastite mrene.

I onda ugledam tu malu sitnu istinu: Lijepo mi je. Volim ovaj grad čak i kad se ne nalazim u njemu. A obožavam ga kada se oslobodim sebe kroz njega.
Ali ne patim od toga da se vežem za mjesto. Iako smo već vezani, duboko i snažno. Znam da se osloboditi te veze mogu. I krenuti kamo god me novi put vodi.
Zato konačno živim stvarnost. Ovu ovdje u kojoj jesam. Trenutno.
I sve što mi ona nudi. Za naučiti, za osjetiti, za probati, za vidjeti, za zavoljeti, za zamrziti, za predeverati, za probati...
Ovdje i sada.
Zen.


Stariji postovi



KALENDAR
<< 03/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI PRIJATELJI
Aime Sati
Princ of Perversia
Djevojka u mojim ustima
u Haosu je Red..
Svedska Hanuma
Priče o umoru
Moja sestra Ceca
Samo računi redovno stižu...
U urbanoj sahari života
naposletku
dnevnik jedne kurtizane
...titles are overrated...
AUTOPORTRET
Backpacker
shizika
subota četrn'esti
Dnevnik posebnih
Pisma
WhoKilledBambi
Good morning Vietnam
Čekajući...
Zijan-ćerka
This is not a love blog.
Pisma mome djetetu
Bosanski život
Moj centar svijeta
zoka
babazabino novo ruho
Magnolija
Simplington post
Zen Garden
Organic Life
Joie de Vivre
Story of Strippy and the Soapbox
Babba
Vegetarijanski recepti
zdravi i lijepi
labirint
Corto Maltese
Ni tamo, ni 'vamo
Sjeverna
LIPO LI JE LIPO LI JE
nova Ja
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Teta Elina kuhinja
Čiste namjere / Pure Intent
nesvjesna's
Samac u Ankari
Falkuša. Blog koji često mijenja ime.
NAPRĐIVANJE
više...


MOJI LINKOVI



Svome sinu kao testament
Ako možeš da vidiš uništeno djelo svoga života
i bez riječi ponovo da ga gradiš.
Ako bez uzdaha i rotesta podneseš gubitak
onoga što si tako dugo tekao.
Ako možeš da budeš od ljubavi lud
ali ne i lud od ljubavi.
Ako možeš da budeš jak
aipak ostaneš nježan.
Da ne mrziš one koji tebe mrze,
a da se ipak braniš i da se boriš.
Ako možeš da slušaš kako tvoje riječi
izvrću nevaljalci da razdraže glupake
i da čuješ kako luda usta o tebi lažu,
a da sam ne kažeš ni jedne laži.
Ako možeš da budeš jednostavan
iako si savjetodavac kraljeva.
Ako možeš da voliš svoje prijatelje kao braću
a da ti ni jedan ne bude sve i sva.
Ako znaš da razmišljaš, promatraš i razumiješ
a da nikada ne postaneš skeptik ili mislilac.
Ako znaš da sanjariš
a da ti san ne bude gospodar.
Da misliš
a da ne budeš samo maštalo.
Ako možeš da budeš čvrst,
ali nikad divlji.
Ako možeš da si hrabar,
a nikad neobazriv.
Ako možeš da budeš dobar.
Ako možeš da budeš pametan,
a da nisi ni čistunac ni sitničar.
Ako možeš da zadobiješ pobjedu poslije poraza
i te dvije varke podjednako prihvataš i primaš.
Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu
onda kada se svi ostali gube.
Tada će ovi kraljevi-sreća i pobjeda
biti zauvijek tvoji poslušni robovi,
a ono što vrijedi više nego svi kraljevi i sve slave:
BIĆEŠ ČOVJEK, Sine moj!









BROJAČ POSJETA
47425


Copyright © 2004
- Blogger.ba. Sva prava pridržana.
- html tutor za blog. Link ostaviti!